Istorijat razvoja LGS konstrukcija
Iako mnogi smatraju da je hladno oblikovani čelični okvir – LGS konstrukcija „novi“ građevinski proizvod, on se zapravo koristi u Severnoj Americi više od 100 godina. Upotreba hladno oblikovanih čeličnih elemenata za izgradnju zgrada počela je u Sjedinjenim Državama i Engleskoj 1850-ih. Tokom 1920-ih i 30-ih godina, prihvatanje hladno oblikovanog čelika kao građevinskog materijala i dalje je bilo ograničeno, jer nije postojao adekvatan standard za projektovanje, a ni informacija o upotrebi materijala u građevinskim propisima. Godine 1933. na izložbi Centuri of Progress u Čikagu (Svetski sajam) predstavljen je „dom budućnosti “, potpuno uokviren čelikom. Arhitekta Hauard T. Fišer je bio odgovoran za razvoj ovog doma, na osnovu svog istraživanja upotrebe čelika u vagonima i drugim proizvodnim industrijama. Tokom 1940-ih, Lustron Homes je izgradio i prodao skoro 2500 kuća sa čeličnim okvirima koje su imale i završnu obradu.

Standardi i normativi za LGS konstrukciju
Iako su zahtevi za toplo valjani konstrukcijski čelik već bili usvojeni u građevinskim propisima do 1930-ih. nije bilo odredbi za hladno oblikovani čelik. Ključne razlike između toplo valjanog i hladno valjanog čelika učinile su nepraktičnim primenu toplovaljanih odredbi na hladno oblikovane konstrukcijske proizvode. Prvo, hladno oblikovanje materijala omogućilo je oblike koji su se u velikoj meri razlikovali od tradicionalnih „I greda“: hladno oblikovani čelični oblici imaju konzistentnu debljinu poprečnom preseku. Zbog svog tankog oblika, hladno oblikovani čelični elementi iniciraju lokalno izvijanje sa vrlo malim opterećenjem u nekim konfiguracijama.
Američki institut za gvožđe i čelik (AISI), prvobitno osnovan 1855. godine kao Američko udruženje za gvožđe, uvideo je potrebu za standardom dizajna za hladno oblikovani čelik u građevinarstvu. U februaru 1939. godine, AISI-jev komitet za građevinske kodove sponzorisao je istraživački projekat na Univerzitetu Kornel, kako bi se razvile informacije posebno za specifikaciju dizajna. Džordž Vinter, koji se često naziva „otac hladno oblikovanog čelika“, vodio je ova istraživanja. Prvo izdanje AISI „Specifikacije za dizajn lakih čeličnih konstrukcijskih elemenata“ je izdato 1946. U poređenju sa današnjom Specifikacijom, podaci su bili veoma ograničeni, ali je to bio početak. Dizajneri i specifikacije su sada imali standard usvojen kodom iz kojeg su mogli specificirati materijal, a proizvođači su mogli razviti tabele materijala i svojstava na osnovu standardnih metoda.
Prefabrikovani montažni elementi konstrukcije
U isto vreme kada se hladno oblikovani čelični okviri jačaju kao građevinski materijal, raste upotreba gipsanih ploča. Patentiran 1894. godine od strane Augustine Sackett, originalna gipsana ploča je bila krta, gruba, zapaljiva i nije imala glatki sloj za završnu obradu. Međutim, tokom narednih 50 godina napravljena su poboljšanja kao što su zamena slojeva od vunenog filca papirom, uvlačenje vazduha da bi proizvod bio lakši i manje krhki, i razvoj ploče „tip Ks“ za otpornost na vatru. Do 1955. godine polovina svih novih domova u Americi izgrađena je od gipsane zidne ploče, a druga polovina od gipsane letve i gipsa. Udruženje gipsa i njegove kompanije članice su sprovele seriju testova na požar i objavile priručnik o otpornosti na vatru od 1931. godine.
Na kraju 2 svetskog rata mnoge zemlje su se suočile sa akutnim nedostatkom stanova. U to vreme je upotreba LGS konstrukcije šire uvedena u građevinsku industriju tako što se koristila kao sistem za oblaganje unutar zgrada – “montažnih kuća” sa čeličnim okvirom. U početku ove “montažne zgrade” su bile sa malom količinom termoizolacije koja je uzrokovala “hladne mostove”. Sa poboljšanjem termoizolacije LGS konstrukcija je našao svoju primenu kao ispuna na višespratnim zgradama čiji je skeletni sistem bio izgrađen od toplo valjanog čelika ili betonskih skeleta – ramova.
U SAD, od 1990. godine, preko 20% svih porodičnih kuća se sada gradi ovom metodom i ona i dalje raste iz godine u godinu. Ciljevi održivog razvoja se ne mogu ispuniti bez suštinske promene načina na koji se grade zgrade. Ovi pokretači su primorali građevinsku industriju da radikalno promeni način na koji gradi svoje zgrade, razvijajući druge oblike izgradnje kako bi se uskladila sa novim građevinskim propisima i pitanjima održivosti.
MMC metod izgradnje
Napredak u tehnologiji doveo je do poboljšanja dizajna zgrada omogućavajući prevazilaženje mnogih problema koji su bili povezani sa LGS konstrukcijom u prethodnim zgradama. Razvili su se i drugi oblici konstrukcije, od kojih je većina sada sposobna da se proizvede u fabrici i otpremi na lokaciju spremna za montažu. One su poznate kao moderne metode izgradnje (MMC – modern methods of construction). Rešenje sa LGS sistemom konstrukcije je preuzelo primat kod prefabrikovanih montažnih objekata u odnosu na drvenu konstrukciju i betonsku konstrukciju. Ovaj sistem gradnje se sad intezivno koristi već više od 20 godina praktično u celom svetu (Kanada, USA, Novi Zeland, Australija, Japan, Kina, Rusija, Afrika, Skandinavske zemlje, Južna Amerika….).